Današnji dan je mnogo važan dan u mom životu. To je dan mog stupanja u jednicu u koju sam već odavno želio da stupim. Mjesto okupljanja je bilo kod VD u 9 sati. Nakon postrojavanja i prozivke sjeli smo u autobuse i prebačeni smo do GP. Ostatak puta do P smo prešli pješice. Tu se nalazio logor i NC.
Nakon kraćeg upoznavanja i govora koji je održao komandant upoznati smo sa zadacima i ciljevima nešeg odreda. Mene raduje to što su skoro svi borci našeg odreda dobrovoljci. Znao sam da tu ima mnogo onih koji su došli iz ličnih interesa ali se nadam da će to ipak biti prava vojska nakon nekoliko akcija jer će slabići odustati a hrabri i iskreni će ostati. Mene prije svega interesuje moj vod u kome se nalazim i koji sam već odavno želio da se formira.
Prije svega želim istači da sam ja stupio u jedinicu u ime Allaha dž.š. jer je dužnost svakog muslimana da se bori protiv dušmana koji želi da uništi sve što je muslimansko, vjeru, kulturu, tradiciju i domovinu. Osjećam da mi je dužnost da dam svoj doprinos brobi protiv neprijatelja. Već odavno sam želio da stupim u jedinicu u kojoj se namaz redovno obavlja, u kojoj se ne pije i ne psuje jer samo sa takvom vojskom možemo se nadati brzoj pobjedi.
Gledajući borce oko sebe razmišljao sam o mnogim stvarima i pitao sam se zar stvarno ima toliko dobrovoljaca koji su spremni i život dati za odbranu naše Bosne.
Pošto je komandant održao predavanje prešlo se na podjelu uniformi, opreme i naoružanja. Nakon toga smo se smjestili u šatore i obavili podne namaz. Bio sam zadovoljan uslovima i sredinom u kojoj se nalazim.
Pošto smo dobili najnovije naoružanje s kojim do sada nismo bili upoznati prešli smo na upoznavanje naoružanja i čišćenje. Nakon Ikindije namaza imali smo slobodno do većere pa smo održali kraći sastanak.
*VD – Vatrogasni dom
*GP – Gornji Poriječani
*P – Prhovo
*NC – Nastavni centar
Skupljeni materijal amidže, koji je pogino u ratu, razvrstan u tri dijela: Ratni dnevnik, Pjesme iz rata i Stihoteka – ljubavne pjesme, ukoričen je u knjigu “Iz šehidovog pera”. Ono što je pisao izlazilo je iz njegovog srca, koje je bilo puno ljubavi.
Suad Tabak, rođen je 21. 10. 1966. godine u Visokom. Po struci bio je bravar, ali i inovator. Do rata je napravio nekoliko pušaka, koje su na početku rata dobro došle. U ofanzivnim borbenim djelovanjima na Slapnici, općina Kakanj, 10. 06. 1993. godine, teško je ranjen, nakon čega je u bolnici 16. 06. 1993. godine u 6 sati preselio na ahiret.
“Ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi ne znate!” (El-Bekara, 154)