Rani sabah je obaviljen u 5 sati. Osvanu je lijep i sunčan dan. Nakon postrojavanja krenuli smo na obuku. Pošto je to bio prvi dan obuke sve se svodilo na upoznavanju naoružanja koje je posjedovao naš odred.
Nakon obuke vratili smo se ponovo u logor i izvršili pripreme za ručak i obavili podne namaz. Od ručka do ikindije imali smo slobodne aktivnosti. Neki su spavali, neki nešto učili ili čitali a većina razgovarala o svemu i svačemu.
Poslije ikindije krenuli smo na postrojavanje i poslijepodnevnu obuku. U tom vremenu obuke otišli smo do V. Čajna gdje smo svratili do Senčetove djevojke na kafu. Zatim smo ja, Medžid i Meho otišli do prije gdje nas je počastila kahvom i malinama. Dok smo tu sjedili u blizini su počele da padaju granate pa smo se brzo svi skupili i krenuli u logor. Ostatak dana protekao je kao i prethodni.
*V. Čajno – Veliko Čajno
Skupljeni materijal amidže, koji je pogino u ratu, razvrstan u tri dijela: Ratni dnevnik, Pjesme iz rata i Stihoteka – ljubavne pjesme, ukoričen je u knjigu “Iz šehidovog pera”. Ono što je pisao izlazilo je iz njegovog srca, koje je bilo puno ljubavi.
Suad Tabak, rođen je 21. 10. 1966. godine u Visokom. Po struci bio je bravar, ali i inovator. Do rata je napravio nekoliko pušaka, koje su na početku rata dobro došle. U ofanzivnim borbenim djelovanjima na Slapnici, općina Kakanj, 10. 06. 1993. godine, teško je ranjen, nakon čega je u bolnici 16. 06. 1993. godine u 6 sati preselio na ahiret.
“Ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi ne znate!” (El-Bekara, 154)